Neefikasnost i netransparentnost pravosuđa u Bosni i Hercegovini su dva problema na kojima će  Mreža pravde u BiH raditi u narednom periodu, istaknuto je na press konferenciji ove Mreže.
Osnov za naše djelovanje je i posljednja studija koju je naručio USAID-ov projekat jačanja pravosuđa, gdje vidimo da percepcija javnosti o efikasnosti pravosuđa nije najbolja, odnosno, na pitanje našim građanima da na skali od jedan do deset ocijene šta utiče na donošenje sudskih odluka, ocjenom 7,23 je ocijenjeno da je to politički utjecaj, što je poražavajući podatak, izjavio je na konferenciji Saša Madacki, kopredsjedavajući Koordinacionog odbora Mreže pravde.
Govoreći o transparentnosti pravosuđa, odnosno o informacijama o radu ovog sektora, Madacki je istaknuo da je USAID-ovo istraživanje pokazalo da 45% ispitanika smatra da pravosuđe nije dovoljno transparentno što je dodatni motiv za 64 nevladine organizacije koje su članice Mreže pravde da pomognu sektoru pravosuđa i da zajednički prevladaju to stanje i pravosuđe učine što efikasnijim.
Svjedoci smo svakodnevnog nefunkcionalnog pravnog sistema. Imamo listu problema koji se javljaju na dnevnoj osnovi. Ne želeći da pravdam NVO sektor, želim reći da, koliko god  mi radili u NVO sektoru i u konačnici mi imamo mogućnost da radimo brže nego pravni sektor, jer nismo opterećeni formalnim procedurama, mi nismo donosioci odluka, kazala je Edita Pršić iz Fondacije lokalne demokratije.
Pršićeva je prezentirala aktivnosti Mreže pravde, a posebnu pažnju je posvetila servisu besplatne pravne pomoći koji Mreža obezbjeđuje na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine.
Primjer besplatne pravne pomoći je jasan primjer da svi građani BiH nisu ravnopravni. Postoji nekoliko zakona o besplanoj pravnoj pomoći na nivou kantona, entiteta, a da bi pristup ovom vidu pravne pomoći bio isti za sve, potreban je državni zakon, rekla je Edita Pršić, naglasivši da je Mreža već pet godina lobira za donošenje ovog zakona, ali da on još uvijek nije donesen.
Ovaj zakon ne donosi se samo zbog nedostatka političke volje. Na zakon o besplatnoj pravnoj pomoći na državnom nivou se ne gleda kao na stvanu društvenu potrebu, ne samo ove već i svake naredne generacije građana, kaže Pršićeva.
Ističući da se nevladine organizacije susreću kroz praksu sa neostvarivanjem najosnovnijih ljudskih prava – prava na zdravstvenu zaštitu, na socijalnu zaštitu, prava iz oblasti zapošljavanja, obrazovanja itd, Edita Pršić tvrdi da su organizacije civilnog društva po pitanju donošenja zakona o besplatnoj pravnoj pomoći učinile sve što su mogle.
Čak je formirano i jedno tijelo koje je formirano od vladinih institucija, a zove se Forum za zajedničku politiku, koje čini VSTV i Ministarstvo pravde, a uključila su se i neka kantonalna i federalna ministarstva i to je tijelo dalo jedan set interesnih pitanja za BiH, rekla je predstavnica Fondacije lokalne demokratije.  Prema njenim riječima, ovo je tijelo sa pet NVO iz Mreže pravde potpisalo Pismo obaveze u kojem su se organizacije obavezal da će i dalje zagovarati usvajanje tog zakona.
Međutim, mi stvarno ne možemo reći da imamo rezultat, osim da smo kao NVO ispunili svoj rezultat tako što smo pružali građanima besplatnu pravnu pomoć, rekla je Pršićeva.
Usluge koje članice Mreže pravde pružaju građanima Bosne i Hercegovine su proistekle iz stvarnih potreba, a čine čak 99% usluga iz oblasti ostvarivanja prava. Pršićeva je navela primjer sigurnih kuća. Iako oblast nasilja u porodici tretiraju četiri zakona, rad sigurnih kuća obezbjeđuju nevladine organizacije.
I dan danas su nevladine organizacije te koje finansiraju sigurne kuće, koje finansiraju psiho-socijalnu podršku, obezbjeđuju ekonomske programe, programe obrazovanja ukoliko je to potrebno, zdravstveno osiguranje za te korisnice, izjavila je Pršićeva.
Govoreći o koristima koju građani BiH mogu imati od članica Mreže pravde, Saša Madacki, je naglasio da, osim besplatne pravne pomoći, Mreža preko svojih članica radi na informiranju javnosti i podizanju svijesti građana o tome šta su problemi i kako se mogu prevazići. Mreža radi i monitoring suđenja za ratne zločine, kao i 48 preporuka koje su zemlje članice Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih nacija uputile Bosni i Hercegovini
Praćenjem provedbe tih preporuka i davanjem preporuka Vijeću ministara BiH, odnosno Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH nastojimo podići kvalitet usluga samog pravosuđa i povećati stepen poštivanja ljudski prava, istaknuo je Madacki.
Također radimo na zagovaranju uvođenja jedinstvenog finansiranja sistema pravosuđa u BiH. Pravosuđe se trenutno finansira iz 14 izvora – državno finansiranje, entitetska, kantonalna i finansiranje iz Brčko distrikta. Ako bi se uvelo jedinstveno finansiranje pravosuđa, onemogućio bi se utjecaj izvršne vlasti na sudsku vlast, rekao je kopredsjedavajući Koordinacionog odbora Mreže pravde.
Edita Pršić iz Fondacije lokalne demokratije je naglasila da posljedice nepoštivanja ljudskih prava građani osjete već sada, a da će one u budućnosti biti sve veće i veće ukoliko se nešto ne promijeni.
Ne rješavajući jedno pravno pitanje iz bilo koje oblasti će imati dalekosežne posljedice ne samo za one koji imaju interes od njegovog rješavanja, već će dugoročno nanijeti štetu svim građanima BiH,  istaknula je Pršićeva.  
Saša Madacki je naveo da su nevladine organizacije kao najveći problem prepoznale nepoznavanje propisa i nepoznavanje mehanizama zaštite.
Ono što je najgore jeste što naši ljudi nisu u stanju prepoznati da su njihova prava prekršena. Trpeći kršenje ljudskih prava, a u neznanju da im se nešto čini i u neznanju da mogu otkloniti taj problem koji imaju, dolazi do narušavanja osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naš je cilj obrazovati građane, informisati ih šta su njihova prava i obaveze, na koji način se mogu zaštititi i na koji način se mogu obratiti da bi ostvarili neku konkretnu pomoć, rekao je Madacki.
U cilju poboljšanja transparentnosti rada pravosuđa, Mreža pravde u BiH je izdala publikaciju “Ko je ko u Mreži pravde u BiH?” koja sadrži kontakte svih članica ove Mreže.

(Žurnal)